Matthew 18

1U taj čas pristupiše učenici k Isusu govoreći: ko je dakle najveći u carstvu nebeskome? 2I dozva Isus dijete, i postavi ga među njih, 3I reče im: zaista vam kažem, ako se ne povratite i ne budete kao djeca, nećete ući u carstvo nebesko.

4Koji se dakle ponizi kao dijete ovo, onaj je najveći u carstvu nebeskome. 5I koji primi takovo dijete u ime moje, mene prima. 6A koji sablazni jednoga od ovijeh malijeh koji vjeruju mene, bolje bi mu bilo da se objesi kamen vodenični o vratu njegovu, i da potone u dubinu morsku.

7Teško svijetu od sablazni! jer je potrebno da dođu sablazni; ali teško onom čovjeku kroz koga dolazi sablazan. 8Ako li te ruka tvoja ili noga tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: bolje ti je ući u život hromu ili kljastu, negoli s dvije ruke i dvije noge da te bace u oganj vječni.

9I ako te oko tvoje sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe: bolje ti je s jednijem okom u život ući, nego s dva oka da te bace u pakao ognjeni.

10Gledajte da ne prezrete jednoga od malijeh ovijeh; jer vam kažem da anđeli njihovi na nebesima jednako gledaju lice oca mojega nebeskoga. 11Jer sin čovječij dođe da iznađe i spase izgubljeno.

12Što vam se čini? Kad ima jedan čovjek sto ovaca pa zađe jedna od njih, ne ostavi li on devedeset i devet u planini, i ide da traži onu što je zašla? 13I ako se dogodi da je nađe, zaista vam kažem da se njoj više raduje nego onima devedeset i devet što nijesu zašle. 14Tako nije volja oca vašega nebeskoga da pogine jedan od ovijeh malijeh.

15Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samijem; ako te posluše, dobio si brata svojega. 16Ako li te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu da sve riječi ostanu na ustima dva ili tri svjedoka.

17Ako li njih ne posluša, kaži crkvi; a ako li ne posluša ni crkve, da ti bude kao neznabožac i carinik.

18Jer vam kažem zaista: što god svežete na zemlji biće svezano na nebu, i što god razdriješite na zemlji biće razdriješeno na nebu. 19Još vam kažem zaista: ako se dva od vas slože na zemlji u čemu mu drago, za što se uzmole, daće im otac moj koji je na nebesima. 20Jer gdje su dva ili tri sabrani u ime moje ondje sam ja među njima.

21Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? 22Reče njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset.

23Zato je carstvo nebesko kao čovjek car koji namisli da se proračuni sa svojijem slugama. 24I kad se poče računiti, dovedoše mu jednoga dužnika od deset hiljada talanata. 25I budući da nemaše čim platiti, zapovjedi gospodar njegov da ga prodadu, i ženu njegovu i djecu, i sve što ima; i da mu se plati.

26No sluga taj pade i klanjaše mu se govoreći: gospodaru! pričekaj me, i sve ću ti platiti. 27A gospodaru se sažali za tijem slugom, pusti ga i dug oprosti mu.

28A kad iziđe sluga taj, nađe jednoga od svojijeh drugara koji mu je dužan sto groša, i uhvativši ga davljaše govoreći: daj mi što si dužan. 29Pade drugar njegov pred noge njegove i moljaše ga govoreći: pričekaj me, i sve ću ti platiti.

30A on ne htje, nego ga odvede i baci u tamnicu dok ne plati duga. 31Vidjevši pak drugari njegovi taj događaj žao im bi vrlo, i otišavši kazaše gospodaru svojemu sav događaj.

32Tada ga dozva gospodar njegov, i reče mu: zli slugo! sav dug ovaj oprostih tebi, jer si me molio. 33Nije li trebalo da se i ti smiluješ na svog drugara, kao i ja na te što se smilovah?

34I razgnjevi se gospodar njegov, i predade ga mučiteljima dok ne plati sav dug svoj. Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh.

35

Copyright information for SerDKE